Načelo rada stetoskopa je korištenje provođenja vibracija između tvari za promjenu frekvencije i valne duljine zvuka kroz aluminijski film u stetoskopu, tako da zvuk dopre do "udobnog" raspona ljudskog uha, dok štiti druge zvukove, tako da se jasnije "čuje".
Konkretno, stetoskop se sastoji od dijela za primanje zvuka (prsni dio), prijenosnog dijela (crijevo) i dijela za slušanje (slušalica). Prsni dio prikuplja zvukove u ljudskom tijelu, kao što su otkucaji srca i zvukovi disanja, koji se putem crijeva prenose do slušalice. Tijekom procesa prijenosa, frekvencija i valna duljina zvuka će se promijeniti, što će ljudskom uhu olakšati slušanje tih zvukova. U isto vrijeme, stetoskop također može zaštititi okolnu buku iz okoliša, omogućujući ljudima da pažljivije slušaju zvukove u tijelu.
Postoje mnoge vrste stetoskopa, kao što su prsni dijelovi u obliku zvona i prsni dijelovi u obliku membrane. Prsni komadi u obliku zvona prikladni su za slušanje niskofrekventnih zvukova, kao što su dijastolički šumovi otkucaja srca; komadi prsnog koša u obliku membrane prikladni su za slušanje visokofrekventnih zvukova, poput zvukova disanja.
Stetoskop je jedan od važnih alata liječnika za postavljanje dijagnoze, ali ima i određena ograničenja. Na primjer, za zvukove nekih dubokih tkiva ili organa, stetoskop možda neće moći jasno čuti. Osim toga, korištenje stetoskopa zahtijeva određene vještine i iskustvo, a liječnik treba odabrati odgovarajući stetoskop i mjesto auskultacije prema različitim situacijama.
